Punisher

This life isn't worth Living....

08.06.2008.

Dala sam ti sve... No sve nije bilo dovoljno...

Nikada necu zaboraviti ono sto smo imali. Tvoje plave oci koje zaljubljeno gledaju u moje zelene, one slatke rupice u obrazima kada mi se smjesis prije nego me poljubis... Nacin na koji me gledas, nacin na koji spustas ruke na moj struk... Sve tvoje ce zauvijek ostati u meni, nikada necu zaboraviti sve to... Bio si mi sve... Sada su samo suze ostale, samo bol...jos oziljaka na mom srcu, jos jedan potez ka gubitku na sahovskoj ploci na kojoj sam samo piun....korak ka dnu... dodatna kap u ionako prepunoj casi, i jos jedan rez na ruci...ti u srcu, i to je to...

 

18.04.2008.

CURSE...by me :D

Voljela bih te povrijediti, gaziti, iznervirati, rasplakati, unistiti, slomiti, raniti, ostaviti da krvaris, ako sto si ti mene. Natjerati da ceznes, molis, vristis, volis, jecas, goris, izludis, klecis kao i ja. Zelim da ne mozes spavati nocima a kada spavas mene da sanjas i kad me sanjas da vristis u snu, da umires... da me vids u svakom svitanju, da cujes moj glas kroz noci, da ti zivot bude obojen bojom mojih ociju, da vidis moj osmijeh na svakim usnama, daq osjetis moj miris u svom krevetu, da trazis mene u drugim, a da en mozes da volis drugu... Tad bi znao kako je meni svaki jebeni dan i noc....

18.04.2008.

dugo me nije bilo

i sada se vracam... gledam svijet oko sebe. vidim kako se sve boje transformisu u crnu. cini mi se da drugi ljudi ne primjecuju. Nastavljaju. Kao da ne shvataju, odmah pokraj njih jedno srce prestaje da kuca, jedan zivot tiho umire. Za sve je kriv crnokosi decko plavih ociju, slomio je sve u meni i ne trepnuvsi. Zivot ide dalje, ostavljajuci svu srecu u rijeci zaborava. Ostaje mi samo da sutim o svom bolu i da se pomirim sa tim da sam svaki minut bliza ledenom zagrljaju smrti...

23.03.2008.

BloodyLove

Zar je zaista moguce umrijeti, a to i ne osjecati...I ne brinuti o tome? Mirno se prepustiti jakim strujama koje mi duh odnose na mjesta vjecnog spokoja, a tijelo ostavljaju u ovozemaljskim patnjama i bolima? Da...Moguce je... Kada dusa ode, a tijelo ostane... tijelo u kojem se nesto prelomilo... I sada ta polomljena stvar stoji... Mogu je osjetiti. Krhotine se ponekad okrecu tako da me paraju iznutra...Kao komadi razbijenog stakla... Nesto uzasno, nesto jezivo i neukrotivo se budi u meni... Uzima me pod svoje okriljei upravlja mnome... Hladno je. Osjecam te pod kozom, osjecam te u venama...Kada bih ih rasjekla, samo tebe bih nasla u krvi...
18.03.2008.

tuznoooo

Zivot na snovima nije vrijedan zivljenja, a ja upravo takav zivot zivim... Znam, nista ne moze promijeniti sudbinu... snovi, samo to ostaje na popristima bitaka ljubavi.... Snovi, bez kraja i pocetka... lebde, poput malih duhova oko mene i ja im se prepustam, znajuci da cu  zavrsiti sa suzama koje mi se slijevaju niz lice.... poput potoka... I bole me, dok ih pokusavam skriti, da ne vide moj bol, ne zelim da iko zna da sam pala i da ne znam ustati... ipak, nesto na mom licu pokazuje da me ON boli i muci,da gasi sjaj u mojim ocima i brise osmijeh sa mojih usana... Ubija me. A tako ga volim...

NIKAD MI NIJE BILO GORE

11.03.2008.

Please come, and help me love again... no matter where u are...just come...

Ljubav je emocija koju je bog izmislio da bi nas kaznio za nedjela koja smo pocinili...svjesno, ili nesvjesno...nebitno je...  Ljubav je emocija koja mi je trenutno nesto najnepozeljnije sto se moze usaditi u moje srce...Ne znam kako...ni kada....ni zasto... ali rodila se u meni, i namjerila da me unisti, da mi kida dio po dio mene... misleci o raznim nevoljama koje mi je pricinila, shvatim da nema nista sto mogu uciniti da je se rijesim. mozda.. Radja mi se ideja u glavi...suze klize... uzimam cigaretu...prvu u zivotu... i gledam dim kako se preplice i slaze u vazduhu... Sva drhtim. Trebaju mi necije ruke, treba mi neko, najgore u ovom momentu sto se moze desiti je da budem ovako prokleto sama. Hajde, dodji... Oprastam ti za sve, oprosti i ti meni... I daj shvati da losi momenti ne smiju biti toliko jaki da ubiju sve one dobre, shvati to vec jednom!!! Otkako pored mene nisi, stvari koje su mi nekada bile tako drage, sada vise uopste nemaju smisla i mrzim ih. Ruke mi drhte. Zasto? Cemu sve ovo? I gdje sam to sad.... Ko sam sada, postoji li iko ko ce me opet nauciti da volim kao prije, da li ce iko doci da me nadje u vremenu gdje sam se izgubila, uzeti me za ruku i smiriti? Otjerati moje strahove i vratiti vjeru u zivot koju sam negdje na putu izgubila... da li uopste postoji neko takav, neko ko ce mi pomoci da nadjem sebe....

10.03.2008.

Will I just fall to pieces...

Nece me biti neko vrijeme na bloggeru...Nemam snage...vjerujte mi da sam skoro na rubu smrti, grli me ledenim rukama i cudovista mi dozivaju ime... Prepustam se djavolu, kada me vise moj andjeo ne zeli...

09.03.2008.

xxxxxnema naslovaxxxxx

Mnogo sam toga naucila u zivotu. Mnoge bitne i nebitne stvari. Ali, uprkos tome, u nocima preplavljenim bolom i suzama shvatim da sam napravila propust...gresku, koja me kostala pola zivota.koja mi kida komadic po komadic srca svaki put kada je se prisjetim, a to je veoma cesto.Previse cesto, rekla bih... A ipak ne dovoljno cesto da imam razlog da mrzim onoga koga volim, a ne bih trebala voljeti.Nikada nisam naucila odbraniti se od njega, razornog uticaja koji je imao na mene. Opijao me, dovodio me do nevjerovatnog stanja duha koji cak ne znam ni imenovati, a na okrutan nacin, jako trnovitim putem, ispunjenim maglom i slomljenim sjecanjima me doveo do samog kraja. Razdire me spoznaja da je sve izgubljeno, baceno u nepovrat, i da se nikada vise nece vratiti... Kada se okrenem, i pogledam iza sebe, vidim samo planine bola... vidim polje...popriste...tu je groblje mojih sjecanja. Tu vlada tama. miris smrti kuda god da se okrenem. Sjene isprepletene emocijama. Ne volim tu dolaziti. A opet... ne znam kako pobjeci od toga kada je to dio mene.  Dio koji ne zelim osjecati. U mom srcu gdje si nekada bio ti, tu je sada mracna praznina koju ne zelim ispitivati..jer boli, i plasi me...

29.02.2008.

morala sam...hehhe

evo jedan malo vedriji post... Eh... Jeste li ikada dotakli dno zivota, mislili da ste neshvaceni i da nikada necete naci nekog ako vas razumije i ko shvata sta se desava u vasem zivotu? Ja jesam... I izneneada, kroz sve crnjake sto sam prozivljavala, ja otvorim blog, tek eto da imam gdje istresti sve iz srca. Da makar kroz one komentare tipa fin blog, navrati i ti, umislim sama sebi da neko zapravio cita moje postove. Pa makar ih i ne razumio :) eh, sad... u sivilu svijeta se pojavi jedan decko ( da na boljeg nisam naletila ) i svakim svojim komentarom pokaze da me razumije, i uljepsa mi dane, shvatim da nisam ipak tako sama i da nisam jedina s bolom u srcu. Ne znam sta reci, odusevljena sam sto na svijetu ima jos finih ljudi, i sto sam imala srecu da neko poput njega cita, dozivljava i razumije moje postove... Mislim, sta reci...Decko je praffa dusha!!!

Samo hocu da kazem...Hvala sto si tu, anemiandeh

 

29.02.2008.

jos jedna brzinska reklama

www.coollol.blogger.ba

evo nadam se da je sada ok hehe

pozz svima

26.02.2008.

reklama nikada ne skodi....heheh

www.anemiandeh.blogger.ba - ovo je blog koji redovno posjecujem, i zadivljena sam umijecem decka koji je moderator ovog bloga.... posjetite i shvatit cete o cemu govorim...

www.ejlalove.blogger.ba - blog mog malog andjela, i bez nje nikada ne bi smjeh zasjao na mom licu.... volim je naj naj najvise!!!

 

26.02.2008.

Everythings the same, like it used to be.... the same, just a bit different...

Sjedim, pogleda tupo usmjerenom nekud prema daljinama. Promuklim glasom u kojem se nazire sva gorcina, osjecaj gubitka proklinjem dan kada sam te srela. Mnogo sam dobila.... Ali sam jos vise izgubila. Neki glasovi u mojoj glavi me zovu... sablasni su, zovu me da ruku pruzim crnoj sjenci smrti. Da dignem ruke od svega i prepustim se gorko-slatkom osjecaju umiranja...umrlo je sve u meni, jos samo tijelo bez duse, oci bez sjaja i prazan pogled... samo to je ostalo u hodniku vremena od mene... osjecam neke hladne dodire, grli me ledeno hladna ruka bola i samoce. Plava boja tvojih ociju mi je zivot obojila tom bojom... ptice vani pjevaju neke tugaljive pjesme o smrti, umrla je nasa ljubav, i ja sa njom... I sada idem na nasa mjesta... Mjesecina je ista kao prije.... Sve je isto...Na momenat se u mojim grudim pojavi malo srece kada vidim nekog decka crne, nemarno rascupane kose i plavih ociju... Koji grli djevojku crvene kose i zelenih ociju, koja blista od srece... izgledaju kao mi, ali nas vise nema... mi smo nestali, izgubljeni smo, nikada vise nece biti ono sto je bilo. Sve je isto...ali, u treptaju oka, sve se mijenja... i bjezim, nestajem, zelim otici odavde, nesto me gusi... obecam sama sebi da vise necu posjecivati nasa mjesta, ali znam da lazem. Vraticu se ja opet, isto mjesto, isto vrijeme i molicu Boga da mi te vrati, makar na jednu noc... molicu Boga da i tebe povuku sjecanja i da se vratis, da ti sve objasnim... Ostala sam nedorecena, ali opet nemam toliko toga reci.... samo jedno....

hvala na uspomenama...

p.s. decko na slici lici na njega....

25.02.2008.

>ovdje ide naslov

Jedino moje, zar nisi htio da budes slobodan, i da budes moj? Zar nisam bila twoja „mawa“? Zar nisi jedva cekao da se sretnemo? Sada, kada se sretnemo na ulici, okrenes glavu od mene, kao da nekada nisam molila, plakala, preklinjala, umirala, kao da te nisam voljela... Sve si bacio u vrtlog vremena, tako lahko si sve potisnuo negdje daleko. U noci lebdi pitanje, kako si sve zaboravio? Kako mozes onako hladno proci pored mene? Ne razumijem kako mozes biti tako okrutan,zar ne zasluzujem makar bijedno cao? Stvarno nikad necu shvatiti zasto je to tako, zasto se ljudi rastaju... Zasto mora ovoliko da boli, i kako to da ovolika ljubav  nije uzvracena? 

25.02.2008.

zasto mora biti ovako???

Zasto mi govorite da ste ga vidjeli, sada kada mi se njegov lik ukaze svaki put kada sklopim oci.... Zasto mi govorite pogledaj ga, sada kada njegove oci vidim i u svakom budjenju, kada me njegovo lice proganja kroz noci... Najgore mi je navecer, kada legnem u krevet i zato sto sam svjesna cinjenice da te nemam suze same krenu i i tvoje ime mi se zaledi na usnama. Odjednom, pojavljujes se kao andjeo ispred mene. Pruzas mi ruku i dizes me sa dna zivota na koje si me bacio. Privlacis me k sebi njezno, onako kako samo ti znas, i spustas poljubac na moje usne. Opet me nazoves mawa, onako kako si uobicavao, dok sam jos bila tvoja, prije nego sto sam napravila tu kobnu gresku. No sada nije bitno, zivote moj, nije bitno, jer smo opet zajedno, zar ne? Nije bitno, jer te volim, i volis i ti mene, kao nekada, nema vise ruznih sjecanja. Gledam tvoje plave oci, oci koje su mi citav zivot obojile u plavo, oci koje jedine postoje za mene, doticem te, tu si pored mene... Osjecam tvoj dah na licu, ruke na mom struku... I zelim taj momenat savrsenosti pretopiti u vjecnost, jednostavno ostati tako...ostali nisu vazni... Samo ti... I ja... Sreca... Ljubav...Ti...samo to mi treba... Zatim osjecam vrelinu na licu. Vrele suze su mi nakvasile lice i jastuk. Pokusavam zadnjim snagama uhvatiti tvoju ruku, ali nema je. Trazim tvoje oci u sobi, ali nema ih. Oko mene su samo samoca i tuga, a ko zna gdje si ti sad.Osjecam tvoje prisusutvo... Jos uvijek mi tvoj poljubac gori na usnama, tvoj miris je svuda oko mene, osjecam ga... samo jedno fali... To si ti...

23.02.2008.

falis mi malo moje....

Prasnjavi plocnici gradskih ulica. Dosadno nejasni obrisi ljudi iza sivkaste magle koja se slaze sa mojim raspolozenjem. Nepopravljivo sivo. Boja mog zivota. Ne razmisljam o tebi, ne zelim da ispitujem oziljak u srcu koji je ostao iza tebe. Ubjedjujem sebe da mi ne trebas. Ni sama ne vjerujem u svoje lazi. Tup udarac... Padam u crne hodnike sjecanja na nas. Jos jedan napad emocija koji ne mogu zaustaviti. Ne mogu im se oduprijeti.... jer ne znam nista kad nisam s tobom.

23.02.2008.

XXX

Vise ne znam kako dokazati da mi trebas, da je svaki korak koji prodjem bez tebe kao da hodam po ostricama nozeva, i svaki taj korak me samo vodi cestom izgubljenih dusa sve blize smrti. Tvoja sjena sa licem andjela stoji iza mene i tjera me korak dalje od zivota. korak blize dnu. Sada sam na korak do smrti... I sa suzama u ocima, sa nozem zabodenim u srce, prvim slovom tvog imena urezanim odmah do vena lijeve ruke, klecim i glasom koji vise ni sama ne cujem preklinjem da mi oprostis i da me ne tjeras da padnem. Ne cujes me, ja sam uvijek pazila na svaki tvoj sapat, na svaku rijec koja je ikada presla preko tvojih usana, a ti mene ne zelis cuti cak ni sada kada visim izmedju zivota i smrti, a nit na kojoj sam je jako tanka. Oblaci koji ne mogu slutiti na dobro lebde iznad mene, dok krv kaplje iz srca koje je i sada tvoje. Nit puca. Padam. I dalje tvoje ime dozivam. Zvuk tvog imena pomijesan sa ritmom mog srca ti je najljepsa muzika, protkana kapanjem suza. Uzivas u zvuku mog bola, u zvuku mog placa. Zelim imati gumicu kojom cu jednostavno sve izbrisati i vratiti film unazad, podici se sa dna na koje si me otjerao... Koliko volim osjecaj koji si mi pruzao kada sam te mogla zvati mojim, toliko sada mrzim osjecaj koji mi pruzas kada nisi moj.... A  povratka nema...

20.02.2008.

Da se javim... Im still standing!

Da li je to dobro ili lose? da li to samo znaci da samo imam jos vremena da primam udarce ili treba da cekam bolja vremena, ma kada ona dosla? Ko to zna... Sta raditi...osim sjesti i cekati da konacno ljudi shvate kako ljubav treba uzvracati... bol koji osjecam cinjenica da nisam sama i da ima jos mnogo takvih osoba koji ce povrijediti ili mene ili meni drage osoebe samo uvecava i razdire me... Boze, kada cu vec jednom zaboraviti plave oci? Crnu kosu nemarno prebacenu preko lica... Onaj osmijeh... Zelim ponovo biti samo njegova mawa, zelim opet ustati iz kreveta i docekati njegovu poruku za dobro jutro, zelim opet prije spavanja zeljno iscekivatni ono njegovo "mawa zelim ti slatke snove, pusa"

17.02.2008.

ZaStO sI oTiSaO???

Skoro je ponoc. Opet teskim korakom krecem u svoju sobu. Znam sta me ceka. Hladna postelja. Poznati, mracni zidovi po kojima plesu sjenke. Zamraceni prozori. Jedina drugarica mi je tuga. Srce me steze dok lijezem u krevet. Znam da nema. Otisao si mi... Srce mi opet laze da ima nade.... Zelim vjerovati u to, iako si bio bolno iskren kada si mi rekao da ti odem iz zivota. Znam da sam kriva. Znam da sam pogrijesila. Ali vjeruj mi, zivote moj, nisam htjela... Okolnosti su me natjerale, zasto ne zelis to da shvatis? Sekunde klize pored mene, a ja stojim zagavljena u vremenu... Vrati mi se molim te. Bez tebe, neki duhovi me proganjaju, sretne uspomene na nas, nekada najljepsi par, mi razdiru srce i ja ne znam nastaviti. Ne znam, necu, ne mogu, ne smijem. Bez tebe ne znam da zivim, treba mi tvoja ruka da me grli... I zasto, zasto mi moraju reci da su te vidjeli, sada kada si redovni nocni gost mojih snova? Zasto, kada je nebo obojeno bojom tvojih ociju, za mene najljepsih na svijetu? Vrati mi se molim te, svaki dan je sila koja me gura sve blize litici s koje cu jedan dan pasti... A samo ces ti biti kriv... Ako u tebi ima makar malo srca, molim te okreni se i vrati se djevojci koja te iskreno, ludo, najvise voli!


Punisher
<< 06/2008 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
2930

MOJI LINKOVI

MSN
krayzie_girl_666@hotmail.com
lady_evil_xx@hotmail.com

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
5824

Powered by Blogger.ba